“…naša beda umire al krije…”
Ovo nije, niti treba da se shvati kao politički post…
Sećam se opšte radosti i oduševljenja, sećam se pala je zlokobna vlast…Sećam se misli mladih ljudi, svojih 15-17 godina, koji su se nadali da se jošte njihov mladi život može u narednih nekoliko godina dovesti u red…Sećam se svoje volje za životom kada bi pomislio na svetlu budućnost…Sećam se da sve smo hteli i videli svetlo…
10 godina je prošlo…Ništa od onogo što smo želeli i čemu smo se nadali nismo dobili…Mladost ta dečačka prolazi, stižu novi putevi i nove obaveze, a mi još nemamo život…Danima slušam svađe o glupim zakonima…Ja sam diskriminisan, ti si diskriminisan, svi smo diskriminisani u ovoj zemlji ovakvim životom…I ući ćemo u Evropu, ali i dalje nećemo ništa imati…možda ćemo imati manje…







