Ovih dana čini me srećnim:

Lepo je vreme, ljudi su na ulicama, dešava se nešto, to je OK pa i meni dođe da šetam, zevzečim napolju…Sad mi je jasna ona teroma o učenicima i školarcima da kada dođe proleće, od knjige ništa…doduše, to se kod mene manifestuje na druge načine, ali sve jedno, nekako ovo Sunce diže raspoloženje.

Ovih dana ne stižem:

Nikako ne stižem da se vidim sa društvom, da izblejimo ljudski i ispričamo se…sve u nekom grču, sve u nekoj ludnici…Takođe ne stižem niti blogove da “prelistam”, a kad kažem blogove, mislim na one koje oduvek pratim…za druge tek nemam vremena….Ne stižem ni listu u rss čitaču da obnovim a tih par minuta kad nađem vremena za sve na netu, imam strah da otvorim RSS čitač, ko zna koliko i šta me sve čeka…

Ovih dana sam…

Strahovito sam pospan, legnem u 22h i budim se ko da me pregazio tramvaj, što ne znači da znam taj osećaj…Spava mi se kad se probudim ujutru, pa u toku dana, popodne i uvek mi se spava…to nije baš najbolja razonoda, odoše mi dani tako…Mada, ništa nije bolje ni to gledanje filmova i serija koje praktikujem u posledje vreme…

Ovih dana me nerviraju:

Lažni programeri, neznalice, podsmešljivi ljudi…ima ih koliko hoćete…