U tmini sobe tražim svoj mir,
da nastavim dalje ka horizontu,
i prebolim svaki tvoj hir,
u nekom drugom prokletom frontu…

Sećanja teraju da lečim se pićem,
znaš da sam slab i prepuštam sebe,
pogled kroz prozor, napolju sviće,
možda za nekog, ne i za mene…

A ti si bila tako ledeno hladna,
kažeš bilo je dobro i vredelo je nekad,
drugog života, druge sreće gladna,
a meni ostaje da živim svoj jad…

Tražim svoj mir i neku sreću od stakla,
tražim da zaboravim da otela si sne,
u grudima bije neka bomba jaka,
neka i pukne, neka nestane baš sve…