Prođe i to…teškom mukom…Ja bolestan…krenuo na neko zezanje van grada, busom, kola nisam smeo da palim, svuda je poledica…Bus vozi “general, pukovnik, muzikant, karate – kid, šahovski majstor” i sve to u liku vozača autobusa…znači zreo za Ludaru…i znao sam da sa takvim frikom ništa ne može dobro da se desi…

Na pola puta gosn` višestruka ličnost parkira autobus i kaže nema dalje rođaci…ja mislim da po ovom ledu više ne možemo…Dobaci Punky, “ja bi ga ovde proterao, šta kažeš ti?” Nije me udostojio odgovora, iskulira i mene i sve putnike, a bus pun debila, u najmanju ruku…sebe nisam tu uvrstio…Ugasi gosn` autobus i ostavi nas da se hladimo…

“Majstore, ajd` leba ti otvori ti meni vrata, da izađem napolje, toplije je…”

“Žpčlfdlćkgjlćdf…” promrmlja nešto dripac i ja izađo…

Nazvah taxi…Taxista me odrao…Polako, zvaće on mene, sve se okreće…

Ipak sam stigao gde sam naumio…Popio kafu…pa brdo piva…Dobro jutro Punky…