Archive for March, 2008

Život, šta li je to?

Nekako uvek pokušavam da svoju negativnu energiju usmerim ka nečijoj pozitivnoj, ili ti da barem ako ja nisam, nasmejem druge ljude.Ceo život sam takav, čini mi se da su me tako moji vaspitali, ako to spada pod vaspitanje…Kad mi je bilo najteže, kada sam plakao, ljudi su se oko mene, ne iz zle namere, smejali jer plačem smešno…barem je nekom bilo interesantno, i to je bolje nego da rastužim sve…

Iz istih razloga sam X puta i na blogu kačio sve i svašta…ja se ne stidim, moji postovi mogu da budu veliki blagi užas.Sve je to da bi možda nekog nasmejao, možda će to nekom biti interesantno, možda nekom ulepšati dan…Predpostavljam da to svojim pesmama nisam uspeo, one odišu tugom i zato sam i prebacio pesme na drugi blog, a bol je ono što ostaje bez obzira na kojem blogu, u kom gradu, državi…Nekako sam čini mi se i pogrešno shvatio blog kao pojavu.Sve mi je donekle bila šala uz nastojanje da se stvarno nađem ljudima kojima možda treba pomoć u bilo kom pogledu….čovek se zbliži pa makar i preko komentara jer slovo definitivno nije mrtvo…imam osećaj da pola vas vrlo dobro znam, možda se i varam, ali ste mi dragi…

Nekako se večeras mnogo stvari poklopilo u istom trenu i mislim da sam najzad neke stvari skapirao.Večeras sam verovatno shvatio da je blog pravi ljudski život na “papiru”…Ljudima je teško, meni je teško i znači tu tegobu podeliti sa vama!Sva šala, svo zezanje, sve gluposti budu i prođu, ali komentar koji te potapše po ramenu i pruži malo nade, malo utehe, e to je ono što ne prolazi…to ostaje zauvek.Možda i preterujem i to do krajnjih granica, ali za mnoge od vas bi mnogo toga učinio što možda nebi za određene ljude koje poznajem što bi se reklo “na živo”.

A šta je zapravo život?Život je osmeh na licu dragih osoba.Život je sreća i zagrljaj…Život je gledanje u plavetnilo neba bez ikakve žurbe…život je sjaj u nečijem oku…

Život je sve ono što uzimamo zdravo za gotovo a nismo svesni kako ništa od toga nije uobičajeno već retko i vrlo dragoceno!Život su prijatelji i stisak ruke!Život je nada u bolje sutra!Život je svaka jutarnja kafa.Život je svaki komentar na blogu.Život je kad plačeš a neko te teši.Život je pomoć u nevolji.Život je svaki trenutak i on treba da se živi najbolje što može jer ni jednog trena ne znaš hoćeš li sutra imati isti takav trenutak sa istim osobama ili će ih neko tebi oduzeti…Život su suze, život je smeh!Život je kratak, život je sve…

Kradem od sebe – IDEM

Moje su ulice popločane slutnjom,
vučem se njima i zavijam ko vuk,
život mi se sliva sa kišnicom mutnom,
a zamnom ostaje muk!

I odlazim sad,
tražim svoj raj,
jer ne želim da ona ubija me,
i kad svi me ostave,
kad završim sve ratove,
ja neću ostaviti tragove…

Moje su noći oblivene tugom,
lutam snovima ko ostavljen pas,
suze me zovu najboljim drugom,
bije me taj zao glas…

I odlazim sad,
tražim svoj raj,
jer ne želim da ona ubija me,
i kad svi me ostave,
kad završim sve ratove,
ja neću ostaviti tragove…

Sećanja razna naviru ka srcu,
boli što sam sam,
okrećem glavu ka nekom novom Suncu,
čekam neki novi dan.

I odlazim sad,
tražim svoj raj,
jer ne želim da ona ubija me,
i kad svi me ostave,
kad završim sve ratove,
ja neću ostaviti tragove…

P.S. Pesma zdipljena sa bloga Kreativni haos…pssssssssst, nemojte da kažete punky-ju! ;)

Savršeni stihovi – Barbara

Seti se Barbara, bez prestanka je kišilo
nad brestom toga dana, a ti si hodala nasmejana
prokisla, radosna, očarana, pod kišom
seti se Barbara, bez prestanka je kišilo nad brestom
a ja sam te sreo u ulici Sijama
smešila si se, i ja sam se smešio
ti koju nisam poznavao,
ti koja me nisi poznavala
seti se

seti se toga dana
ne zaboravi

neki čovek je stajao u tremu i
viknuo tvoje ime, Barbara
a ti si po kiši k njemu potrčala
radosna, prokisla, očarana
u njegov zagrljaj pala

seti se toga Barbara,
ne ljuti se što ti govorim ti
ja kažem ti svima koje volim
čak i onima koje sam jednom video
ja kažem ti onima koji se vole
čak i onima koje nisam upoznao.

seti se Barbara i ne zaboravi
tu kišu mudru i sretnu, na svome licu sretnom
nad ovim gradom sretnim
tu kišu iznad mora i iznad arsenalom
tu kisu sto je pala na brod iz Cezana

oh, Barbara rat je je svinjarija velika i šta je sa sobom sada
pod kišom kanonada ognja, krvi i čelika

a onaj koji te je grlio, zaljubljeno
je li umro, nestao ili još uvek živi

oh, Barbara
bez prestanka kiši nad Brestom
jednako kao i tada

ali to nije isto, i sve je srušeno
to su porotne kiše, strašne i neutešne
to nije oluja više od ognja, krvi i čelika
to su naprosto oblaci
što kao pseta crkavaju
kao pseta što nestaju u mlazu vode
nad brestom
da trunu negde daleko, daleko, daleko od bresta
od koga ništa ne osta.

Barbara, Barbara

Žak Prever

Tags:

Get Adobe Flash playerPlugin by wpburn.com wordpress themes