Zbog svojih nemirnih snova
u znoju se budim sa željom da nisam,
ranjena zver što ne zna da voli,
ne zna da prašta i uvek malo daje.

Držim na uzici svaku svoju nadu,
bojim se sebe i to cu da prodam,
i gledam ka nebu, tražim svoje čudo,
a nisam dostojan ni ovoga do sad…

Ukovan lancima svojih požuda,
gnušam se mesa što se batrga
i govorim sebi a znam da lažem,
ovo ne boli, ovo nisam ja…