Svaki čovek ima svoju boljku i nezgodnu tačku koju ne treba da mu dirate.Ja sam na primer (svi kažu na oca) u pojedinim situacijama tako nervozan da bi mogao svašta da uradim, a opet posle par minuta da budem sasvim miran, staložen i čak raspoložen kao da se ništa nije ni desilio…psiha i geni… Jedino nam ostaje da više razmišljamo i da loše u sebi popravljamo…

Pre par dana mi se žali jedan drug kako mu se devojka ošišala i kako mu deluje malo čudno sve to oko promene njenog izgleda…Opet i on prek čovek i umesto da joj pohvali frizuru, on krene da se dere kako to nije smela da uradi i da lupa po kojekakvim razlozima koje je nalazio u svojoj glavi, a zbog kojih se ona ošišala…Našla je lepšeg i mora i sama da se uredi…Nije zadovoljna njihovim sexualnim životom i hrli dalje…Oseća on da se tu nešto zbiva, eto ona i nema hrabrosti da ga pogleda u oči i kaže da nije tako…a devojka je verovatno bežala od tog njegovog mačevanja sa vetrenjačama i sklanjala se da mu nebi rekla koliki je možda kreten kad joj sve takve stvari priča…I tako, njena frizura ostala ne pohvaljena a on u nedoumici i strahu u vezi sa istom.Kaže meni, extra joj stoji, ali njoj ne…ima da izgura svoje i dok joj kosa ne poraste i ona ga ne ubedi da ga neće ostaviti, on njenu frišku neće da komentariše…

Nezavidna i nezgodna situacija…Ja se našao u situaciji samarićanina koji želi da pomogne, ali pre bi se reklo u situaciji ličnog i jeftinog terapeuta!Slušam druga, pokušavam da mu stavim do znanja da nije u pravu, da malo spusti loptu, sve kao ajd` polako, lagano, al` ne mogu da dođem do reči…Barem da pije, znao bi kako da sredim situaciju, zveknemo par piva i olaa!Sve što više slušam i meni samom neke ideje padaju na pamet i neka ružna sećanja naviru…pa se mislim, jeli baš tako, jeli sto posto istina da on nije u pravu, ima li tu imalo upitnika, ako ničega drugog?

Zaključak:

Vraga nije u pravu, evo popizdeo sam i ja…i pizdim dok ovo pišem!Danas se ošišala, sutra će sexualno opredeljenje da promeni!Sad on meni kaže da preterujem ,ali ne, sve je tačno (psujem u sebi)!Danas me voli najviše na svetu a sutra je već udata i ima dete sa ludakom koji misli da je reinkarnacija Džima Morisona i shodno tome ne nosi gaće…i još me zove na porodični ručak, kao da vidim dete, a možda ću i kum da mu budem…

Danas zajedno pijuckamo pivo u parku i maštamo da se ofarbamo u crveno i zauvek sedimo na toj klupi, a već sutra me zove i kaže Amerika je predivna zemlja, izvini što ti nisam rekla da odlazim, ali vratiću se…Verovatno i hoće ali sa šoferom kamiona za kog se udala, koji je posipao zlatom i kojekakvim žensko-američkim đinđuvama.Možda me i ona pozove da joj kumujem u ime starih i za nju vedrih dana detinjstva!Ili me opet nazove njena majka i kaže mi kako sam ja fin jedan dečko i baš lepo što se “družim” sa njenom ćerkom, a da mi pritom ta fina majka i ne spomene da je njena još finija ćerka spakovala kofere i ide za svojom sudbom?

Danas je sve super, nije se u životu lepše zabavljala, a sutra se već setila svog bivšeg dečka koji je dvadeset godina stariji od nje i koji je verovatno osetio potrebu da je “vidi” a i ona njega takođe, ovaj da vidi…pa me zove da mi kaže kako je super samnom, sve je super, ali ima to takmičenje klavirista u Italiji i mora jako da se sprema i celu sebe da da tome da bi uspela…Rekoh sebi i ova hrli za svojim snom, samo mi nije jasno kad već celu sebe daje, jel taj njen ostareli dečko u stvari šef filharmonije u Italiji pa će preko veze da gradi karijeru?I ono kao, možda se i vidimo nekad, pa možda i mene poželi da “vidi”…e to zadovoljstvo joj nisam pružio, objasnio sam joj kako ima to takmičenje za naj ispalu devojke i moram da vežbam, pa sam joj shodno tome rekao, idi sviraj klavir…

I šta sad…treba sve da zaboravim i ubeđujem druga kako je život lep i kako mu se devojčica ošišala samo da joj kosa nebi upadala u oči?Jok ja!Neću da gazim preko svojih iskustava…jer ko zna, možda mu je devojka, pošto se ošišala, već sad negde na putu ka svojim snovima…da ga jebem…